Na silovatelja samo goloruke
/ 10.08.2010. Press / Dame su često žrtve seksualnog uznemiravanja na javnim mestima. Da bi se odbranile od napasnika, nije im dozvoljeno čak ni da upotrebe sprej „suzavac“, jer bi i kao žrtve mogle biti prekršajno osuđene.
Beograđanke su često žrtve neprijatnih scena u autobusu, parku i na ulici, a posebno zbog seksualnog uznemiravanja i nepristojnih komentara. Pomoć slučajnog prolaznika je prava retkost, a ne postoji ni dovoljno efikasan zakonski način na koji bi se žene od ovakvih napada same odbranile. Damama nije dozvoljeno da nose čak ni sprej „suzavac“ za samoodbranu, a ako ga upotrebe na napasniku, mogu biti prekršajno osuđene!
Prema Zakonu o oružju i municiji, sprejevi su tretirani kao „gasno oružje koje izbacuje ili ispušta gas i druge supstance štetne po zdravlje“. Ukoliko devojka njime isprska oči nasilniku, preti joj kazna od 10.000 dinara ili do 60 dana zatvora.
Ovakve neprijatnosti žene uglavnom ni ne prijavljuju, jer misle da napasnik neće dobiti odgovarajuću kaznu, ili uopšte neće ni biti pronađen.
Zatvor i za vulgarne
Biljana Petrov, inspektorka Odeljenja za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata Policijske uprave za grad Beograd, kaže za Press da dobacivanje vulgarnosti ili dodirivanje predstavlja prekršaj Zakona o javnom redu o miru za koji je određena kazna od 35.000 dinara ili do 30 dana zatvora.
NAPAD ODMAH PRIJAVITI
Većina žrtava silovanja najpre ode kući da se istušira ili se javi u policiju tek nakon nekoliko dana, ali tada policija teško utvrđuje dokaze. U Policijskoj upravi za grad Beograd ističu da je najvažnije javiti se na vreme.
– Žrtve tuširanjem speru dokaze, a ako čekaju nekoliko dana, na mestu događaja su se već promenile okolnosti. Ako dođe istog trenutka u prvu policijsku stanicu, odmah se uzimaju brisevi i prikupljanje dokaza je mnogo lakše, čime su i šanse da se napasnik osudi mnogo veće. Za dokaze uzimamo ginekološki pregled, izjave građana, eventualnih očevidaca, a zatim analiziramo profil žrtve, u slučaju da je sklona laganju, ali i profil napadača – kaže inspektorka Petrov.
– Nažalost, ženi je u tom slučaju zabranjeno bilo koje sredstvo kojim bi napadaču nanela trajnu povredu. Ako pozove policiju, na primer, iz autobusa, u veoma kratkom roku doći će patrola zadužena za taj deo grada ili policajac koji ‘drži’ tu pešačku zonu. Napasnika će povesti na razgovor u policiju, sačiniće o tome službenu belešku i obavestiti tužioca koji će reći da li ima elemenata prekršaja – ističe Petrov.
Inače, u skoro svakoj ženskoj tašni postoji dezodorans, i ukoliko njime želite da poprskate oči napasniku – prethodno dobro pročitajte njegov hemijski sastav!
Prema rečima inspektorke Petrov, moglo bi se reći da je i ovaj vid samoodbrane dozvoljen samo ako ne sadrži nijedno sredstvo koje oslepljuje, već samo izaziva ljutinu dovoljnu da žrtva pobegne.
– Ako žena manijaku koji je napadne nanese povredu sprejom, policija će privesti oboje. Protiv njega će biti podneta krivična prijava za silovanje u pokušaju, dok će protiv žrtve biti podneta prekršajna prijava za sprej – navodi inspektorka Petrov.
Prema njenim rečima, učinjeno zlo koje žrtva nanese napadaču ne sme da bude veće od zla koje joj je pretilo. Dakle, ne sme da se prekorači granica nužne odbrane, pa ako se branite od silovatelja, ne smete da ga ubijete, a na verbalni napad možete odgovoriti samo verbalno.
Napadi uglavnom noću
– Silovatelji koriste uglavnom kasne večernje sate, od 12 noću do 4 časa ujutru i mesta gde niko ne može da ih čuje ni vidi, poput haustora i parkova. Leti je povećana mogućnost da dođe do silovanja jer ima mnogo zelenila i toplije je. Žrtvu primete obično na Trgu Republike ili u blizini ulica u centru u kojima ima više kafića, gde se najviše izlazi. Nikada neće napasti na nepoznatom terenu, uvek tamo gde se dobro snalazi. Napadi se dešavaju na celoj teritoriji grada, počev od Starog grada, gde ima najviše mesta za izlaske, do Zvezdare i Voždovca, na kojima ima najviše šuma i parkova. Nema pravila, ali se većina silovanja dešava u krugu dvojke i centralnim opštinama Beograda – ističe inspektorka Petrov. Ivan Bajazit, advokat i bivši sudija, kaže za Press da je krivično delo i kada napasnik pritrči ženi i zavuče joj ruku ispod majice ili suknje, dahće joj za vrat ili je ljubi.
POLICIJA SAVETUJE:
– Devojke noću nikada ne bi trebalo da idu mračnim ulicama same. Silovatelj nikada neće napasti dve devojke istovremeno
– Ne zalazite u nepregledne prolaze i prostore u kojima nema osvetljenja
– Roditelji bi trebalo bar godinu-dve da šalju decu na časove borilačkih veština
– Čim se na bilo koji način osetite seksualno ugroženom, istog trenutka pozovite policiju
– Ne šaljite brata ili prijatelja da juri napasnika, već se obratite policiji da ga privede
– Ako znate da ćete ići mračnom ulicom uveče, ne oblačite se izazovno
– Kada ne radi svetlo u ulazu, pozovite nekoga da siđe po vas
– Ako vas neko u autobusu napadne, idite do vozača i tražite mu da pozove policiju i da zatvori vrata da manijak ne bi izašao
– Potražite pomoć od prve osobe do sebe da zadrži napasnika
– Ako manijak krene da vas uhvati za neki deo tela – vrištite, galamite, gurnite ga od sebe ili mu zavrnite ruku
– Ipak, u svom dosadašnjem radu nikada se nisam susreo sa slučajem da je žrtva silovanja optužena za prekoračenje nužne samoodbrane. Ukoliko je napadnuta, pa je nanela čak i teške povrede napadaču u cilju samoodbrane, ne bih to smatrao prelaskom granice niti bih je ikad kaznio – objašnjava Bajazit.